CBAM regulativa

Informacija i podaci iz ovog priopćenja se primarno odnose na proizvode od aluminija, čelika i željeza, uz kratki osvrt na ostale proizvode koji podliježu CBAM regulativi, kao i na opća pravila. Svrha ovog dokumenta je pružiti dovoljno osnovnih informacija domaćim prerađivačima, odnosno proizvođačima ovih skupina proizvoda, kao i upoznati širu javnost o teretu samog CBAM-a na domaću privredu i industriju.

Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama, poznatiji kao CBAM, predstavlja paket propisa koje je donijela Europska unija u svrhu sprečavanja izmještanja dijela industrije izvan područja Europske unije. Za potrebe shvaćanja CBAM regulative i logike koja utječe na način obračuna emisija, kao i na cijenu  CBAM certifikata, potrebno je spomenuti sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (ETS sustav). Naime, jedan dio industrije s područja Europske unije već duži niz godina ima obvezu plaćanja tzv. dozvola za emitiranje CO2, odnosno ETS dozvola, a koje obveznici sustava ETS-a kupuju na odgovarajućoj burzi, po volatilnim cijenama koje su posljedica nivoa potražnje, kao i dostupnog broja besplatnih dozvola za emitiranje koje se postepeno ukidaju.

Takav sustav je imao za posljedicu smanjenu konkurentnost dijela industrija s područja Unije u odnosu na treće zemlje koje nemaju tu vrstu financijskog opterećenja za vlastita industrijska postrojenja.  Upravo zbog takvih razloga, CBAM regulativa je dobila snažnu podršku i poticaj iz kruga europskih proizvođača čelika, a čija je praktična primjena započela s početkom 2026. godine.

Naime, svi uvoznici CBAM proizvoda (čelik, željezo, aluminij, vodik, umjetna gnojiva i električna energija) imaju obvezu prijave i predaje CBAM certifikata za sve količine koje su uvezli tokom 2026. godine u Carinsko područje Unije, osim ako se radi o količinama manjima od 50 tona (de minimis izuzeće). Što se tiče administrativnog i financijskog opterećenja za uvoznike u Uniju, sama 2026. godina zahtjeva od uvoznika da dobiju status ovlaštenog CBAM deklaranta najkasnije do 31.3.2026. godine – radi se o administrativnom postupku koji se vodi kod nacionalnih tijela Carine svake od države članice EU.

U tom smislu je 2026. godina svojevrsna iznimka, kao prva godine primjene, jer uvoznici CBAM proizvoda nemaju administrativne i financijske obveze tokom trajanja 2026. godine, već su iste prolongirane za 2027. godinu – radi se o olakšici koja bi trebala smanjiti rizik od eventualnih zastoja i poteškoća kod prve godine primjene CBAM-a. Međutim, ova vrsta „prolongacije" ne oslobađa robu koja se uvozi na područje Unije u 2026. godini, već isključivo pomjera dospijeće svih obveza za predajom i plaćanjem CBAM certifikata.

Za robu koja je uvezena tokom 2026. godine, uvoznici (CBAM deklaranti) imaju rok do 30.9.2027. godine kako bi prijavili i predali odgovarajuću količinu CBAM certifikata. Potrebna količina CBAM certifikata, a time i pripadajući trošak, posljedica su sljedećih faktora:

1. Vrijednosti direktnih emisija koje su „ugrađene" u jednu tonu CBAM proizvoda, a koje se mogu odrediti na dva osnovna načina:

   a) Primjenom tzv. zadanih/defaultnih vrijednosti koje su definirane za svaku zemlju izvan EU (tako i Bosnu i Hercegovinu), kao i za svaki tarifni broj CBAM proizvoda,

   b) Primjenom izračunatih vrijednosti (actual data), pod uvjetom da su iste izračunate kroz pripadajuće izvješće o emisijama, a koje je verificirala organizacija koja za to ima akreditaciju neke od zemalja članica EU;

2. Drugi faktor je sama količina uvezenih proizvoda, odnosno količina koju je uvoznik/deklarant uvezao u područje Unije u toku kalendarske godine;

3. Besplatna dodjela emisijskih jedinica je treći faktor čija je uloga – pojednostavljeno, u umanjenju vrijednosti ugrađenih emisija, bilo da su iste utvrđene izračunom ili da se koriste zadane vrijednosti. Svrha ove besplatne alokacije je omogućavanje da CBAM, u mjeri u kojoj je moguće, prati besplatnu dodjelu emisijskih jedinica koje smo spomenuli na početku ovog teksta, odnosno besplatnih dozvola iz ETS sustava;

4. Cijena CBAM certifikata(„certifikat u elektroničkom obliku koji odgovara jednoj toni CO2 ugrađenih emisija u robi") je novčana vrijednost, izražena u eurima, jedne tone CO2 emisija koje su utvrđene po CBAM regulativi. Sama cijena CBAM certifikata održava/reflektira cijenu ETS dozvola za određeno tromjesečje. Primjer – ako je uvoznik isključivo provodio uvoz u drugom kvartalu 2026. godine, prosječna cijena jednog CBAM certifikata će biti jednaka prosječnim i konačnim dražbovnim (aukcijskim) cijenama emisijskih jedinica iz spomenutog ETS sustava u tom istom kvartalu. Način izračuna cijene certifikata nakon 2026. će se donekle usložiti, ali će i dalje biti usko povezan s cijenama na ETS tržištu. Očekivana cijena jednog CBAM certifikata za 2026. godinu je u rasponu od 70 do 100 eura (trenutna cijena - 89.56 €).

Da bi utvrdili potrebnu količinu CBAM certifikata za jednu tonu CBAM proizvoda, ovdje ćemo se fokusirati na defaultne/zadane vrijednosti za nekoliko skupina proizvoda. Prikazani su proizvodi iz industrija koje su značajne za izvoz iz Bosne i Hercegovine:

* Prosječna cijena CBAM certifikata za 2025. godinu korištena je kao ilustracija. Stvarna cijena u 2027. bit će određena na temelju prosječne cijene ETS dozvola u kvartalu u kojem je izvršen uvoz 2026. godine. U tablici je prikazana prosječna vrijednost iz 2025. godine.

Sukladno prikazanim vrijednostima, uvoznici CBAM proizvoda će u 2027. godini – najkasnije do 30.9.2027. predati potrebnu količinu CBAM certifikata kroz umnožak uvezenih tona po pojedinoj tarifi sa zadanim (konačnim) vrijednostima CO2 po toni uvezenog proizvoda, čime će se dobiti potrebna količina CBAM certifikata, a čije je cijena, kako je ranije navedeno promjenjiva i odražava prosječnu cijenu ETS jedinica iz relevantnog kvartala u kojem je proveden uvoz.

Iz prikazanog je jasno kako se radi o značajnom smanjenju konkurentnosti domaćih proizvoda na tržištu Unije, a na koje je fokusirana glavnina BIH industrije.

Bitno je napomenuti kako BH proizvođači mogu smanjiti vrijednosti navedenih emisija kroz primjenu izračunatih vrijednost (actual data), na način da izrade metodologiju i pripadajuće izvješće o emisijama, ali takvo izvješće mora verificirati neovisna treća strana, odnosno verifikator.  Posebnost same verifikacije je u tome što je Unija tek nedavno objavila Delegiranu uredbu kojom se utvrđuju uvjeti za dodjelu akreditacije verifikatorima, tako da akreditacijske agencije zemalja članica Unije tek pokreću proceduru njihove akreditacije, što dodatno otežava planiranje verifikacije za domaće proizvođače. Također, sama verifikacija emisija za robu iz predmetne 2026. godine će biti moguća tek nakon proteka godine, odnosno od 2027. godine. Time je ostavljen relativno kratak rok između samog početka postupka verifikacije do predaje CBAM deklaracija, a što je u kontekstu CBAM-a dodatno otežano zbog potrebe da se verificiraju izvješća svih proizvođača u određenom lancu opskrbe.

Kada je u pitanju verifikacija, kao i same direktne emisije za čelik, aluminij i željezo, bitan utjecaj na vrijednosti glavnine BH prerađivača će imati njihovi dobavljači sirovina, čelika, aluminija i sl. Da bi BH prerađivači imali izračunate stvarne vrijednosti emisija, potrebno je da su njihovi dobavljači CBAM sirovina, odnosno prekursora, koje koriste u proizvodnji,  verificirali vlastiti CBAM izvještaj. Alternativa za verifikaciju dobavljača je korištenje zadanih vrijednosti za zemlju porijekla sirovine, a što podrazumijeva postupak verifikacije samog prerađivača iz BIH, uz korištenje zadanih vrijednosti za njegove dobavljače.

Dodatno, suprotno uvriježenom mišljenju, za domaću industriju čelika i aluminija, električna energija, kao i emisijski faktor Bosne i Hercegovine, ne utječu na vrijednost direktnih emisija. Sama električna energija, kao i emisijski faktor Bosne i Hercegovine, utječu na indirektne emisije, a koje se primjenjuju samo na CBAM proizvode iz skupine cementa i umjetnih gnojiva prilikom obračuna CBAM certifikata.

Kada su u pitanju aluminij, čelik i željezo, financijski trošak proizlazi isključivo iz direktnih emisija, odnosno emisija CO2 koje su posljedica izgaranja raznih goriva, plinova ili procesnih emisija. U većini slučajeva se radi o emisijama koje nastaju izvan Bosne i Hercegovine, u čeličanama ili postrojenjima za proizvodnju aluminijskih trupaca, ingota, itd. Međutim, sve emisije u lancu proizvodnje, počevši od bazičnih CBAM sirovina do složenih proizvoda, ulaze u izračun direktnih emisija.

Ono što dodatno otežava poziciju za domaću industriju je činjenica da je Komisija uvela fazno povećanje zadanih vrijednosti za nadolazeće godine – 10% za 2027. i dodatnih 10% za 2028., uz istovremeno smanjenje besplatnih alokacija, a što domaću industriju dovodi u nezavidan položaj.

Kada je u pitanju električna energija kao proizvod, odnosno izvoz električne energije u cjelini, imamo još nepovoljniji položaj domaćih elektroprivreda, budući da kod električne energije ne postoje besplatne alokacije, jer iste nisu dostupne ni za EU proizvođače. Na električnu energiju iz BiH će se primijeniti nacionalni emisijski faktor koji se temelji na podacima dobivenima od Međunarodne agencije za energiju (IEA), a isti je sadržan u Prilogu III. Provedbene uredbe (2025/2621) i iznosi 1,148 za BiH, a što je u slučaju cijene CBAM certifikata od 75 eura, opterećenje od 86,1 € po MWh energije uvezene u područje Unije. Uvjeti za pojedine proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora energije, a koji ukupnu proizvodnju izvoze na tržište Unije, za primjenu stvarnih vrijednosti, su relativno složeni i zahtijevaju koordinaciju nacionalnih operatora sustava i verifikaciju akreditiranog verifikatora.

Preporuke za domaće proizvođače:

Zaključno, nakon više od dvije godine prijelaznog perioda, dio domaće industrije se nalazi pred velikim izazovom da bi zadržao konkurentnost. Ključni korak svih domaćih nivoa vlasti u narednom periodu mora biti pronalazak odgovarajućeg rješenja za ublažavanje posljedica CBAM-a,uz objektivne i lako dokazive kriterije. Jedan od potencijalnih modela može biti ranija praksa Vlade FBiH koju smo imali kod ublažavanja posljedica povećanja minimalne plaće, a što bi podrazumijevalo refundaciju dijela troškova koji su nastali zbog smanjene konkurentnosti.

Dodatni prostor za domaća tijela za poboljšanje pozicije Bosne i Hercegovine je i u zahtijevanju smanjenja pojedinih vrijednostikoje su utvrđene za Bosnu i Hercegovinu. Imamo cijeli niz nelogičnih rješenja za određene skupine domaćih proizvoda koje su stavljene u nepovoljniji položaj prema ostalim zemljama koje predstavljaju konkurenciju proizvođačima iz BIH na tržištu Unije, te je od ključne važnosti uspostava odgovarajućih kanala komunikacije prema Komisiji EU za poboljšanje konkurentnosti BH industrije.

Vinko Mikulić, član Udruženja poslodavaca u FBiH i Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH